One hour of nothing

 I hope you all have time for daily nothingness. Maybe one hour when you can relax and do nothing, want nothing, plan nothing. It is not so easy when obligations, habits, and so many rules need your attention and actions. Sure. But can you really say where are you going and why is it so important that you do everything by crazy schedule "must have more, must do more, must learn more...". I had many teachers during my school time and now I remember one math teacher. Ones I said to him: "Do I really have to know all this mathematical formulas?" By the way, math was never my favorite subject. He told me: "No, dear child! Only one thing you HAVE to do and it is not to know math, but to die." Then he laughed.

I felt so liberated. Am so grateful for my lazy logic so I can accept nothingness. Lately I practice to be more like when I was a child. That means more observing, just looking at something like I see it for the first time, no judging, no complaining and I act like this no matter how serious things around me are. Because we have all lost spontaneity, we calculate and worry too much as if that can really solve anything.

 Well, it cannot. Only maybe give you at least headache. And also you and your problems are not so important. Flower is more beautiful than you. Birds never had to learn geometry, yet they fly better than you count your worries every day.  So please, give yourself one hour of nothingness during day when you can smile just because you can. Just because you have mouth and voice. Leave that accountant in you where he belongs. He is not so important as he thinks. Look at flowers, birds and smile. It's simple as that (even if you don’t have money for rent, yes even then). 

Jedan sat za dnevno ništa

Nadam se da svi imate dnevno sat vremena za “ništa” ( navodnici da ne napišem “ni za šta” jer želim da piše baš ništa). Vrijeme za opustiti se, činiti ništa, željeti, ništa, planirati ništa. Nije lako zbog obveza, navika, svakojakih pravila koja traže našu pažnju i djelovanje. Naravno. Ali tko od nas može doista reći kamo ide i zašto je toliko bitan taj ludi dnevni raspored. Tijekom školovanja imala sam mnogo učitelja. Pada mi na pamet jedan iz matematike. Rekla sam mu: “Moram li doista znati sve ove matematičke formule?” Odgovorio je: “Ne, drago dijete, samo jednu stvar doista moraš, a to bi bilo umrijeti.” Zatim se smijao.

Divan trenutak oslobođenja. Tako sam zahvalna na svojoj lijenoj logici i mogu prihvatiti svoje dnevno ništa. U posljednje vrijeme otkrila sam da mi godi biti poput djeteta. Više opažati, gledati na stvari kao da ih vidim prvi put. Ne osuđujem, ne žalim se, a tako činim sa svim pojavama ma koliko se učinile ozbiljnima. Jer izgubili smo spontanost, kalkuliramo i pretjerano brinemo kao da tim ponašanjem upravo rješavamo sve probleme. 

E, pa tako se ne rješavaju! Tako se jedino može dobiti najmanje glavobolja. Također, ti vaši problem i nisu toliko bitni.Cvijet je ljepši od vas. Ptice nikad nisu učile geometriju pa lete bolje nego vi izračunavate broj svojih dnevnih nedaća. Stoga, molim vas, priuštite si jedan sat dnevno ničega tako da se možete smijati samo zato što možete. Imate usta i glas. Ostavite tog računovođu u sebi tamo gdje i pripada, tamo u neko jučer. On nije toliko bitan kao što misli da je. Gledajte u cvijeće i ptice i smiješite se. Jednostavno tako (da, i vi koji nemate za stanarinu, to vrijedi i za vas). 

Forgiveness

For things that we can not quite explain, that we can not transform into something good because the damage has been done, remains to forgive. It will be something bad, something morally wrong, opposite of what we think it should be happening. We just have to make action about it. Otherwise we will be loaded with anger at someone, over and over again repeating story that we can not understand.

You might even want for the person who did wrong to you to experience that same pain, loss, but probably you are not capable to cause it. Although you repeat a hundred times that he or she deserves pain and it would be fair if there were consequences for the one who made mistakes.

 But you will do yourself a favor if you just allow yourself and others to be just what you are, to be a human. We have to forget negativities of other people. Forgiveness is freedom. Freedom for those who reject rage, anger and despair. For some events and human actions at first all we can feel is denial, disbelief but then one really must decide to forgive and stop dealing with past.

Forgive others like you forgive yourself because we are similar in possibility of making mistakes. 

Oprost

Za događaj koji ne možemo posve objasniti, koji ne možemo preoblikovati u nešto drugo jer je šteta već učinjena ostaje praštati. Bit će to nešto ružno, nešto moralno loše, nešto silno nespojivo s našim poimanjem ispravnog. Ali i s tim se u određeno vrijeme mora nešto učiniti. U suprotnom će nas opterećivati u tom živom obliku ljutnje na nekoga, neprestanog prizivanja prošlosti koju ne možemo shvatiti.

Možda čak želimo da ista osoba koja je nanijela zlo nama iskusi isto zlo, ali ga nismo spremni počiniti. Iako sto puta ponovimo da je to zaslužila, iako pravednost nalaže da bi tebalo biti posljedica za počinitelja učinit ćemo si uslugu ako jednostavno dopustimo sebi i drugome da bude samo ono što je, da bude čovjek, da preko nekih negativnosti drugoga prijeđemo kao da ih nije bilo.

U oprostu se nalazi sloboda. Sloboda za onoga koji je svojom velikodušnošću odbacio bijes, ljutnju i očaj. Doista neki događaji i ljudske radnje isprva mogu izazvati zbog svoje nesvakidašnje ružnoće samo poricanje, nevjericu, čuđenje, ali onda doista jednom moramo osloboditi sebe prizivanja prošlosti i oprostiti.

Oprostite i sebi kao što ćete drugome jer smo u tom pogledu slični. Svi činimo greške.

Unloved women

Unloved women walk around

with extinguished eyes.

Their step delays two days after them.

They are not beautiful. Nowhere they go.
Black day swallows sad ladies.

No lipstick on the cup of tea.

Just black  sediment on bottom.

For the moment when u

think how quiet they are

they glance like raven.

Why you don’t love them, you

unfortunate men?

Why you don’t love them, you

unfortunate women?

Oh, how I hate days when I meet
unloved women.
They walk around the city as  witches
spreading hopelessness.

7^th November 2010

Neljubljene žene

Neljubljene žene nose ugasle oči.

Kožu suhu, neljubljenu.

Korak njihov kasni za njima dva dana.

One nisu lijepe. One nisu nigdje.

Njih guta crni dan.

Na šalici nema karmina trag.

Samo crni talog dna.

Čas su tihe. Mirne.

Čas sijevaju kao gavrani.

Zašto ih ne ljubite, nesretnici?

Zašto ih ne ljubite, nesretnice?

Kako mrzim dane u kojima ih susrećem.

Hodaju kao uklete gradom

šireći beznađe.

7.11.2010.

Formula

This time I will write about my habit to stay with something that is already gone longer than I should stay with it. For example, and almost everything can be an example here because before you realize what is really history and most probably will never be your or mine present or future, you could spend days in planning, wanting even suffering because things don't turn out just the way you imagine they should. This is not about giving up. This is about how to notice what is possible and what is just goal or wish that eats your energy and never will come true.

That fact can make us sad, disappointed but ones when you pas that stage you will be free and hopefully learn about formula of your behavior. When I say formula I mean the same acting we have in similar circumstances (unreasonable wish, imagination that doesn't consider reality, disappointment).  So finally, here are some examples: love stories, jobs, impatience in thinking about our goal. It is maturity we need to apply and sure is not my favorite thing but we can't avoid it ones when we see the whole picture of our behavior. And ones again there is nobody to blame but us if things are not how we want them to be. We all need to make good reality check when wish comes to us so we can spare ourselves from misery.

Someone doesn't love you. It's simple. You cannot make him or her love you. It's not something you can fix. Nature of love includes feelings. Nobody has to love you just because you want so. He or she has no feelings for you. It's simple when you respect the nature of love concept or any other concept. But it has its own natural rules you want to change which is impossible. So the point is: you don’t have problem with particular person that doesn’t love you but with not understanding the nature of love.

It's similar with jobs you want to do. Ask yourself did you make good reality check of your skills. Yes, it takes some time to think like adult. I know it’s boring but there is no shortcut if you want to deal with your misery. If you don’t want to do that you have just decided to stay in it but please don’t blame others for your choice. Because you always have choice even when you are not aware of it. So let things and people go when it is time to let things and people go. Something else will come your way. No doubt about it.

Formula

Ovaj put ću pisati o mojoj navici ostajanja s nečim što je već prošlo duže nego što bih trebala ostati s tim. Na primjer,  gotovo sve može biti primjer ovdje, jer prije nego što shvatite što je zapravo povijest i vjerojatno nikada neće biti vaša ili moja sadašnjosti ili budućnosti, mogli bismo provesti dane u planiranju, želeći uz patnju, jer stvari nisu kako smo zamislili da bi trebale biti. Ovdje nije riječ o odustajanju već o tome kako uočiti što je moguće, a što je samo cilj ili želja koja jede našu energiju, a nikada se ionako neće ostvariti.

Ta činjenica nas može učiniti tužnima, razočaranima, ali jednom kad spoznamo da je to faza koja prođe bit ćete slobodni i nadamo se saznati više o formuli svog ponašanja. Kad kažem formula, mislim na isto ponašanje koje imamo u sličnim okolnostima (nerazumna želja, mašta koja ne uzima u obzir stvarnost, razočaranje). Dakle, na kraju, ovdje su neki primjeri: ljubavne priče, radna mjesta, nestrpljivost u razmišljanju o našem cilju.

Vrijeme je za primjenu zrelosti i to sigurno nije moja omiljena stvar, ali istu ne možemo izbjeći kod uočavanja cijele slike o našem ponašanju. Opet nije nitko kriv osim nas, ako stvari nisu kako želimo da budu. Dobra procjena stvarnosti nakon što nas posjeti neka  želja može nas poštedjeti muke.

.
Netko vas ne voli. To je jednostavano. Ne možete učiniti svojim postupcima i mislima da vas zavoli. To nije nešto što se može popraviti. Priroda ljubavi uključuje osjećaje. Nitko ne mora  tebe ili mene voljeti samo zato što ja to hoću ili ti to hoćeš. To je jednostavno kad poštujemo prirodu ljubavi kao pojma ili prirodu bilo kojeg drugog pojma. Sve ima svoja pravila koja želite promijeniti, što je nemoguće. 

Dakle, poanta je da nemate problema s određenom osobom koja vas ne voli, već s tim razmaženim ne shvaćanjem  prirode ljubavi.

To je slično sa poslovima koje želite raditi. Pitajte sebe jeste li napravili dobru provjeru stvarnosti svojih vještina. Da, to traje neko vrijeme: razmišljati kao odrasla osoba. Znam da je dosadno, ali nema prečaca ako se želite nositi sa svojim umišljajima. Ako ne, upravo ste odlučili ostati u svojoj svjesnoj ili nesvjesnoj formuli za biti nesretan, ali nemojte kriviti druge za svoj izbor. Budući da uvijek imate izbor čak i kada niste svjesni toga i ponašate se po navici, formuli. Stoga pustite da ne bude ono što ne može biti da biste dali prostora onome što može biti.

What is the chance?

 What is the chance

 to run into someone like that?

Walking down the streets

and out of the corner he comes.

For a moment when you think

that all your strength is out of you
in another person.

Another person is carrying your strength.
Walks with it around town.
And now has crossed your path
like a black cat.
And you believe that person
will bring you luck.

What is the chance?

Koje su šanse ?

Koje su šanse uopće da nekog tako sretneš?

Hodaš ulicom i on naiđe iza ugla.

U trenu kad pomisliš da je tvoja snaga izvan tebe,

u nekom drugom čovjeku.

Neki drugi čovjek nosi u sebi

tvoju snagu.

Šeta s njom po gradu.

I sad ti je  prepriječio put

kao crna mačka.

A ti vjeruješ da taj čovjek

donosi sreću.

Self pity

Nothing from outside can be so devastating as this inside silent clock of self pity. Who knows when it started to measure your failure together with you. At first like little relief (you sure liked that) and then you could even tell someone who is close to you “just how unlucky you are”, if person was polite and ones listened to you with patience she or he did you a big favor. There is nothing wrong with this story.

Problem comes when you don’t recognize how and when self pity started to be more powerful than you. Maybe something really bad happened to you so every person in world would be sad or disappointed. Sure, for a while. Try not to overuse self pity, otherwise self pity will take over control and make you hopeless, powerless. You will be convinced how many possible things are just not possible. It’s  comfortable to be protected with self pity because while you feel sorry for yourself you don’t have to do nothing else. It is somehow connected with laziness and habit to blame other people around you or circumstances for your problem.

Well, it’s like that and it’s simple. If you blame me for writing you this true it’s 100% clear you overuse self pity and it’s time to move on. To wake up, to do something new, fresh, pure (like when we were kids). If someone else have this problem and bothers you with it (told you same story over and over again about “Look, just how unlucky I am”) try to point it out because person is usually not aware who is the main reason for bad emotions. Guess what: it’s always and only you.

First thing, others don’t think much about you at all, second thing it’s all about thoughts that you create. Use thoughts to create healthy environment. People and luck will come to you by themselves. It is not important what happens but how you deal with it, what you create of it. Good and bad will happen every day to everybody (not just you, you and you). Just stop repeating like parrot “just how unlucky I m”, it’s boring, useless, and normal people can hear it only ones.

Much love and respect,

Irena

                                                         Samosažaljenje

Ništa izvana ne može biti tako razorno kao unutarnji tihi sat samosažaljenja. Tko zna kada je počeo mjeriti neuspjeh zajedno s vama. Isprva, kao malo olakšanje (sigurno je godilo) i onda još možeš nekom pored sebe reći: "Ja baš nemam sreće". Osoba je sigurno bila ljubazna i slušala vas strpljivo čineći vam veliku uslugu . Ne postoji ništa loše u tome.

Problem nastaje kad ne prepoznajemo kako i kada samosažaljenje postaje moćnije od nas. Možda se dogodilo nešto jako loše i svaka osoba na svijetu bi bila tužna ili razočarana. Naravno, neko vrijeme. Pokušajte  ne zloupotrijebiti samosažaljenje, inače će ono preuzeti kontrolu i učiniti vas beznadnim, bespomoćnim brbljalom. Još ćete sami sebe uvjeriti da su moguće stvari nemoguće. Ugodno je biti zaštićen samosažaljenjem jer za to vrijeme ne morate učiniti ništa drugo. To je na neki način povezano s lijenošćiu i s navikom da krivimo druge ljude oko sebe ili okolnosti za svoj problem.

To je jednostavno tako. Ako mene krivite za pisanje istine 100% je jasno da zloupotrebljavate samosažaljenje. Vrijeme je za osvještavanje. Treba učiniti nešto novo, svježe, čisto (kao nekoć kad smo bili djeca). Ako netko ima ovaj problem i dosađuje uvijek iznova s tim pokušajte istaknuti to jer osoba obično nije svjesna tko je glavni razlog za loše emocije . Pogodite što: to smo uvijek mi bez obzira što drugi govore i čine.

Prva stvar: drugi ne razmišljaju puno o vama uopće, druga stvar:  sve je u mislima koje stvorite. Koristite misli za stvaranje zdravog okoliša. Ljudi i sreća će doći k vama sami po sebi. Nije važno što se događa već kako se nosite s tim, ono što ste stvorili u danim okolnostima za sebe od onoga što se događa. Dobro i loše će se pojaviti svima svaki dan (ne samo meni, meni, meni). Treba prestati ponavljati kao papiga: "Ja baš nemam sreće". To je dosadno, beskorisno i normalni ljudi tu žalopojku mogu čuti samo jednom.

S ljubavlju i poštovanjem

Irena

Dear soul,

Somehow everything is always about us, about me, about myself and guess what: that is not wrong view, it is natural. We have to find some interest in people, things and feelings we run into in our daily life. Otherwise our attention will ignore it. So my idea today is that we often ignore simple things which can lead to something great just because our sense of what is interesting and important is automatic, based on what we have experienced, learned during life in our country and culture.


I would like to point to you today that maybe you are more than that automatic person and you should figure it out trough knowing yourself better more and more every day. Hopefully this will allow your senses and attention to open more and remove barriers made in mind. As we know mind likes logic. Logic is useful but if we use it too much our life can be like mathematical formulas. For that reason I will give you one sentence so that you can apply it on your daily life. Goes like this: What I can do is more than I think I can do! Mind will calculate and in that program we can give up ideas just because mind says so.


Too much imagination and dreaming is also not useful. If one just dreams too much and never use logic he or she will end up disappointed (better sooner than later). The beauty of imagination will never be a part of reality in way that it can literally become reality. We need another sentence for dreams, heart and affection. Something like: Let heart leads you and mind guides you. Take time to find balance in you. Soon you will feel how your decisions bring more peace and joy to you and others you meet in your life journey.


For this, when something comes into your life let it just be for a while, don't judge it, don't calculate much until you can feel, sense real nature of it. It maybe has to touch your mind and heart deeper than first moment when it shows up.


Let me know if this makes sense to you and leave a comment. I think your comment could lead me to more subjects to write about.


Much love and respect,


Irena

Draga  dušo,


Nekako je sve uvijek o nama, o meni, o sebi i pogodite što: to nije krivi pogled, to je prirodno. Mi moramo naći neki interes u ljudima, stvarima i osjećajima koji nailaze u naš svakodnevi život. Inače će naša pažnja  ignorirati pojavu. Dakle, moja ideja jest da se danas često ignoriraju jednostavne, na prvi pogled beznačajne  stvari koje mogu dovesti do velike promjene samo zato što je naš osjećaj za ono što je zanimljivo i važno automatski, na temelju onoga što smo doživjeli, naučili tijekom života u našoj zemlji i kulturi. 

Htjela bih istaknuti da ste više od te automatske osobe i trebali biste to shvatiti upoznavajući sebe bolje, više i više svaki dan. Nadam se da će to omogućiti osjetljivija osjetila i pozornost za otvaranje novom i ukloniti prepreke izrađene u umu. Kao što znamo, um koristi logiku. Logika je dobra, ali ako je koristite previše naš život može biti kao što su matematičke formule. Iz tog razloga ću vam dati jednu rečenicu, tako da je možete primijeniti na vaš svakodnevni život. Ide ovako: Što ja mogu učiniti, je više nego što mislim da mogu učiniti! Um će kalkulirati i u tom programu misli možemo odustati od ideje samo zato što je um izračunao da je beskorisna.

 Previše mašte i sanjarenja također nije korisno. Ako samo sanjamo i nikad ne koristitimo logiku završit će mo razočarani (bolje prije nego kasnije). Ljepota mašte nikada neće biti dio stvarnosti na način da doslovno može postati stvarnost. Trebamo još jednu rečenicu zbog snova, srca i ljubavi. Nešto poput: Neka  nas srce vodi,  a um planira. Uzmite si vremena za pronaći ravnotežu u vama u odnosu na pojavu. Uskoro ćete osjetiti kako vama  i drugima koje susrećete na vašem životnom putu vaše odluke donose više mira i radosti. 

Zbog toga, kada se nešto dogodi neka samo bude neko vrijeme, nemojte osuđivati, kalkulitati po automatskom programu uma dok ne možete osjetiti pravu prirodu pojave, osobe, događaja i kako se ona uklopila u vašu priču. Sve treba dublji dodir tvog um i srca od prvog trenutka kada se pojavi. 

Ostavite komentar da znam je li ovo za vas imalo smisla.  Komentar me može odvesti do više ideja o kojima mogu pisati.

S ljubavlju i poštovanjem,

Irena