I felt so liberated. Am so grateful for my lazy logic so I
can accept nothingness. Lately I practice to be more like when I was a child.
That means more observing, just looking at something like I see it for the
first time, no judging, no complaining and I act like this no matter how
serious things around me are. Because we have all lost spontaneity, we
calculate and worry too much as if that can really solve anything.
Well, it cannot. Only
maybe give you at least headache. And also you and your problems are not so
important. Flower is more beautiful than you. Birds never had to learn
geometry, yet they fly better than you count your worries every day. So please, give yourself one hour of
nothingness during day when you can smile just because you can. Just because
you have mouth and voice. Leave that accountant in you where he belongs. He is
not so important as he thinks. Look at flowers, birds and smile. It's
simple as that (even if you don’t have money for rent, yes even then).
Jedan sat za dnevno ništa
Nadam se da svi imate dnevno sat vremena za “ništa”
( navodnici da ne napišem “ni za šta” jer želim da piše baš ništa). Vrijeme za
opustiti se, činiti ništa, željeti, ništa, planirati ništa. Nije lako zbog
obveza, navika, svakojakih pravila koja traže našu pažnju i djelovanje.
Naravno. Ali tko od nas može doista reći kamo ide i zašto je toliko bitan taj
ludi dnevni raspored. Tijekom školovanja imala sam mnogo učitelja. Pada mi na pamet
jedan iz matematike. Rekla sam mu: “Moram li doista znati sve ove matematičke
formule?” Odgovorio je: “Ne, drago dijete, samo jednu stvar doista moraš, a to
bi bilo umrijeti.” Zatim se smijao.
Divan trenutak oslobođenja. Tako sam zahvalna na svojoj
lijenoj logici i mogu prihvatiti svoje dnevno ništa. U posljednje vrijeme
otkrila sam da mi godi biti poput djeteta. Više opažati, gledati na stvari kao
da ih vidim prvi put. Ne osuđujem, ne žalim se, a tako činim sa svim pojavama
ma koliko se učinile ozbiljnima. Jer izgubili smo spontanost, kalkuliramo i
pretjerano brinemo kao da tim ponašanjem upravo rješavamo sve probleme.
E, pa
tako se ne rješavaju! Tako se jedino može dobiti najmanje glavobolja. Također,
ti vaši problem i nisu toliko bitni.Cvijet je ljepši od vas. Ptice nikad nisu
učile geometriju pa lete bolje nego vi izračunavate broj svojih dnevnih nedaća.
Stoga, molim vas, priuštite si jedan sat dnevno ničega tako da se možete
smijati samo zato što možete. Imate usta i glas. Ostavite tog računovođu u sebi
tamo gdje i pripada, tamo u neko jučer. On nije toliko bitan kao što misli da
je. Gledajte u cvijeće i ptice i smiješite se. Jednostavno tako (da, i vi koji
nemate za stanarinu, to vrijedi i za vas).